2 Corinthians 3
1 Počinjemo li opet sami sebe preporučivati? Ili zar trebamo kao neki poslanice preporuke za vas ili od vas?
2 Vi ste naša poslanica napisana u našim srcima koju poznaju i čitaju svi ljudi.
3 Pokazali ste da ste Kristova poslanica što smo je mi načinili, napisana ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na kamenim pločama, nego na tjelesnim pločama srca.\
4 A takvo pouzdanje u Boga imamo po Kristu.
5 Ne zbog vlastite sposobnosti koju bismo mogli sebi pripisati, nego je naša sposobnost od Boga,
6 koji nas osposobi za služitelje Novoga saveza; ne slova, nego Duha. Doista, slovo ubija, a Duh oživljuje.\
7 Ako li je služba smrti, koja je slovima urezana u kamenje, bila tako slavna da Izrćlovi sinovi nisu mogli gledati Mojsijevo lice zbog prolaznog sjaja njegova lica,
8 kako li ne će biti još slavnija služba Duha?
9 Doista, ako je slavna služba osude, mnogo je slavnija služba pravde.
10 Uistinu, s obzirom na to, nije sjajno ono što je nekoć bilo sjajno zbog sjaja koji je jači.
11 Jer ako je slavno ono što prestaje, mnogo je slavnije ono što ostaje.
12 Imajući dakle takvu nadu, nastupamo s velikom smjelošću.
13 Ne kao što je Mojsije stavljao pokrivalo na svoje lice da ne bi Izrćlovi sinovi gledali svršetak onoga što prestaje.
14 Ali oni otvrdnuše u svojim mislima. Naime, do dana današnjega stoji isto pokrivalo neotkriveno kod čitanja Staroga saveza, jer on u Kristu prestaje obvezivati.
15 Sve do danas, kad se čita Mojsije, pokrivalo stoji na njihovu srcu.
16 A kad god se Izrćl obrati Gospodinu, skida se pokrivalo.
17 Gospodin je Duh; a gdje je Gospodnji Duh, ondje je i sloboda.\
18 Svi mi koji otkrivenim licem odražavamo Gospodnju slavu, preobražavamo se u istu sliku, iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha.